14.04.2009. točno u ponoć krenula je grupa učenika ( Josip Gudelj, Hrvoje Renić, Marijo Mustapić, Ivan Radić, Ivan Lovrinčević-Crni, Bartol Lešina, Marijan Jurčević, Duje Mandalinić, Antonio Malenica, Zvonimir Amižić, Božena Amižić, Ela Martinić-Cezar, Iva Smoljko, Jelena Lončar, Danijela Jurčević,  Lucija Tabak, Nikolina Bošnjak, Lucija Grbavac, sa nastavnicom njemačkog jezika, koja je ujedno i organizator putovanja  Ankicom Marić i nastavnicom povijesti Maricom Serdarević na put najprije u Salzburg ( Austrija) zatim dalje u München (Njemačka).

Najprije smo otišli u obilazak rudnika soli i keltskog sela u Bad Dürrnbergu nedaleko Salzburga

.          

 Nakon dolaska u Salzburg i smještaja otišli smo uspinjačom na tvrđavu iznad samog grada, a nakon toga smo prošetali prekrasnim   Salzburgom - Mozartovim gradom.

       

15.04. nakon doručka krećemo prema Njemačkoj i zaustavljamo se na pola puta do Münchena, na jezeru Chimsee, gdje smo brodom otišli na otok Herreninsel i tamo posjetili jedan od dvoraca Bavarskog kralja Ludwiga II , dvorac Herrenchimsee- „bavarski Versaille“. Od dvorca do luke na jezeru vozili smo se kočijama, što je našim učenicima bilo posebno drago.

 

 Oko 13 sati krenuli smo prema Münchenu i to u posjet zoološkom vrtu. Tu smo se podijelili u skupine i krenuli u obilazak.

Poslijepodne smo se smjestili u hostel 15 min hoda udaljen od samoga centra .

 

16.04.  odlazimo pješice do centra grada Marienplatza i obilazimo katedralu Frauenkirche, gdje sam učenicima ispričala legendu o tzv. „Đavoljem stopalu“ – Teufelstritt. Legenda kaže: Kada jer glavni graditelj crkve dobio mjere ( 109m duga, 41,5m široka ) zatražio je pomoć i ponudio mu se sam vrag, ali uz uvjet da napravi crkvu bez ijednog prozora sa strane. Naravno graditelj je pristao, ali se dosjetio da u crkvi sagradi 11 stupova sa obje strane koji crkvu dijele na tri dijela (tzv. broda) . Kada je crkva bila završena , vrag je ušao i stao na mjesto sa kojega se stvarno nije vidio ni jedan prozor sa strane, pobjedonosno se nasmijao i krenuo izići, ali kada se pomakao sa tog mjesta odjednom je iz stupova ugledao ogromne prozore. Od bijesa je lupio nogom i tako je nastao taj crni otisak stopala.  Učenike se priča zaista dojmila, jer su požurili u crkvu i potražili crni otisak stopala pa su, stavljajući svoje stopalo u otisak, tražili kome najviše odgovara. Nećemo vam otkriti   čije stopalo je bilo najbliže crnom otisku.

Naravno nakon obilaska centralnog mjesta u gradu – Marienplatz- ekipa se razmilila po dućanima u ulici Kaufingerstraße ( nije dobila ime po glagolu kaufen = kupovati , nego po obitelji Kaufinger(!))

 

Poslijepodne je uslijedio obilazak Olympiaparka: Olympiaturm, Sea life, BMW Museum.

  

 

17.04. povratak u Austriju i odlazak u Minimundus kraj Klagenfurta. U sklopu  Minimundusa obišli smo i Reptilen Zoo, gdje su samo hrabri imali mogućnost slikati se sa mladim pitonom ( zmijom(!) ) oko vrata. Svaka čast!! Ja se nisam usudila. Zato sam ovjekovječila te trenutke za svakog hrabrog učenika posebno. 

 

Nakon smještaja u prekrasnom hostelu na Wörtersee, učenici su se „odmarali“ uz razne aktivnosti: igranje nogometa, odbojka na pijesku , i naravno prije spavanja kupanje u bazenu.

 

18.04.  doručak i pokret . Pravac Villach. Lijepi mali gradić na tromeđi: Austrija, Slovenija i Italija. Sve je blizu. Kratka šetnja gradom, ulicom Paracelsius, obilazak katedrale St. Jakob . Krenuli smo konačno za Hrvatsku – Split, preko Wurzenpaß – Korensko sedlo , u Kranjsku Goru , pa dalje , i dalje , i dalje i zaustavili smo se naravno u legendarnom restoranu Macola gdje smo ručali i onda laganini za Split. Stigli smo na odredište u 20:30, puni dojmova.

 

Mogu zaključiti da su ovo putovanje obilježile dvije povijesne osobe:

 

Fürsterzbischof ( Princ nadbiskup ) Wolf Dietrich von Raitenau koji je upravljao rudnikom soli u Salzburgu i zahvaljujući njemu imamo Salzburg ovakav kakav je danas;

König Ludwig II. Von Bayern , koji je dao sagraditi tri najpoznatija dvorca u Bavarskoj pokrajini : Neuschwanstein, Linderhof i Herrenchimsee (bavarski „Versaille“ ) kojeg smo mi posjetili.

 

Na rastanku smo se pozdravili tradicionalnim rudarskim pozdravom GLÜCK AUF! , kojim sam i počela ovu kratku reportažu.

 

NAPISALA I SNIMILA : Ankica Marić, nastavnica njemačkog jezika