Preko izloženih predmeta upoznali smo ih sa Ekvadorom, zemljom Trećeg svijeta, koja je bogata s prirodnim bogatstvima, ali ljudska pohlepnost i zloba čini mnoge siromašnima i jadnima. U mogućnosti smo učiniti čuda, a samo trebamo donijeti odluku da ćemo činiti dobro.Dan prije Misijske nedjelje okupili smo se u Zdencu. Na ovom okupljanju bila je prisutna i predsjednica Zdenca gđa Marija Milošević. Nakon prigodnog programa, čašice razgovora djeca su kući otišla kao „mali misionari“. Ponijele su sobom kalendare i donacijama će  sudjelovati u pomoći djeci u zemljama Trećeg svijeta.  Evo nekoliko njihovih osvrta i doživljaja Zdenca.

Kada sam ušla u prostorije Zdenca osjetila sam mir, ljubav i toplinu. Ušli smo u molitveni prostor i pomolili smo se. Posebno me se dojmio veliki plavi križ... i simboli udruge Zdenac. Otkrila sam da svaka boja označava jedan kontinent.

Ana Fabjanović

Gledale smo film o djeci u sirotištu u Africi. Vidjela sam koja je razlika sreće djece u Africi i naše sreće. Njihova sreća je ići u školu. Nemaju odjeće, obuće, hrane, mnogi ni roditelje, ni mobitele a opet su sretni i veseli. A mi! Čim nam nešto zasmeta odmah smo mrgudni i ljuti. Nisam baš puno razmišljala o razlici naših svjetova. Njima je dovoljno malo, sretni su iako žive u neimaštini. Nama je potrebno cijelo bogatstvo da bismo bili sretni.

Karmela Jurčević

Sve nam se je jako svidjelo. Nadamo se da ćemo prikupiti dovoljno novca za obrazovanje i njihov život jer imaju jako malo. Mi imamo svega ali daleko su.  Kalendarima ćemo im bar malo pomoći.

Maja i Marija Šućur